Osnovna škola prof. Filipa Lukasa Kaštel Stari

Stariji članovi naših obitelji često pričaju nama mlađima o Domovinskom ratu u Hrvatskoj,  posebice o Vukovaru. Govore nam, naravno, i o svojim ratnim iskustvima, ali ljudima u Vukovaru bilo je puno teže. Njihove priče ne možemo usporediti s doživljajima i osjećajima kada Vukovar vidimo vlastitim očima i kada slušamo iskustva ljudi koji su rat proživjeli u Vukovaru i Slavoniji.

Vidi opširnije

Naša škola od 2017.g. održava projekt Da se ne zaboravi  u suradnji sHVIDR-om Kaštela. Projektom nas uče da praštamo drugima, ali da Domovinski rat i ratna stradanja našega naroda ne zaboravimo. Ravnateljica i učitelji odabrali su učenike sedmih i osmih razreda te neke srednjoškolce koji su dio Projekta te smo uz pratnju učitelja dana 17.11.2022. krenuli u Vukovar.

Vozili smo se malo manje od 10 sati te smo, kad smo stigli u Vukovar, prvo posjetili Vukovarski vodotoranj. Obnovljen je i iznutra i izvana, no ostavili su rupe na njemu da se vidi koliko su ga granatirali. Jedini razlog zašto su ga granatirali je taj što je imao hrvatsku zastavu na vrhu. Prešli smo sve stepenice koje su branitelji prelazili svaki dan ( tada  su bile nestabilne i urušene) , samo kako bi stavili hrvatsku zastavu na vrh. Unutra smo mogli pogledati kratke videozapise o ratu. Na vrhu vodotornja imali smo pogled na cijeli Vukovar. Neke kuće ostale su neobnovljene pa možemo vidjeti strašne ostatke ratnoga razaranja .

Poslije vodotornja posjetili smo Memorijalno groblje. Uz grobnice u kojima su pokopane nastradale žrtve Domovinskoga rata u Vukovaru ( među kojima je i zapovjednik Blago Zadro), vidjeli smo  polje križeva koji su posvećeni svakoj poginuloj žrtvi. Dva križa su odvojena od ostalih . Oni predstavljaju najmlađu i najstariju žrtvu. U sredini groblja je spomenik  u kojem uvijek gori vatra. S koje god strane gledate spomenik možete vidjeti križ.

Zatim smo posjetili hangar na Ovčari. U podu su se nalazili metci. Mogli smo vidjeti i neke dokumente  okrutno ubijenih zarobljenika među kojima su bili ranjenici i medicinsko osoblje , njih  200 , dovedeni iz bolnice. Na zidovima se naizmjenično prikazuju slike žrtava. Na stropu su u krug poredane svjećice i svaka predstavlja jednu žrtvu. Nakon Ovčare  posjetili smo mjesto masovne grobnice. Prvo smo otišli do spomenika s golubicom te smo malom stazom napravili  nekoliko koraka i poslušali životnu priču  Vukovarca koji je preživio ratne strahote i zarobljeništvo. Pričao je o svom psihičkom  i fizičkom stanju poslije rata. Potresno je bilo slušati nečije iskustvo koje je bilo poprilično traumatično, mukotrpno i jako teško. Vijence i svijeće smo položili i pored Križa na Dunavu, a zatim smo razgledali grad.

Navečer smo ispred bolnice sudjelovali u bdijenju i tako se prisjetili svih zatočenika koji su iz bolnice odvedeni u mučenje i smrt.

Ujutro smo sudjelovali u Koloni sjećanja. Padala je kiša i puhao je vjetar no to nas nije spriječilo da sudjelujemo. S kišobranima, kabanicama i hrvatskom zastavom zaogrnutom preko leđa hodali smo do Memorijalnog groblja. Tamo je bila misa za sve žrtve Domovinskog rata. Ručali smo u vojarni, malo razgledali tenkove te krenuli kući u Kaštel Stari.

Ta dva dana u Vukovaru su nas naučila da trebamo biti zahvalniji jer se ljudi u današnje vrijeme žale na sitnice, a  ne možemo zamisliti kako je bilo civilima i braniteljima  u hladnim podrumima i teškim borbama za voljeni grad i našu Hrvatsku. Naučili smo kako na svijetu ima zlih, okrutnih i sebičnih ljudi. Zbog posjeta Vukovaru još sam ponosnija što sam Hrvatica.

                                                             Felicija Vrtlar i Magdalena Ninčević 7.a