Osnovna škola prof. Filipa Lukasa Kaštel Stari

Projekt emocionalnog opismenjavanja pod nazivom Škola osjećaja proveden je ove školske godine u 5.a razrednom odjelu. Prije toga stručni suradnici škole završili su edukaciju pod nazivom Emocionalno opismenjavanje i projekt je početkom školske godine otpočeo.

Samim time naša škola se uključila u istraživanje koje provodi Filozofski fakultet u Rijeci, a vezano je za emocionalno opismenjavanje učenika. U istraživanju sudjeluje 35 škola u Republici Hrvatskoj. Istraživanje se sastoji od nekoliko dijelova. Prvo se ispituje inicijalno stanje učenika kontrolnog i eksperimentalnog razreda. Nakon inicijalnog mjerenja, tijekom prvog polugodišta provode se radionice u eksperimentalnom razredu i ponovi testiranje obaju razreda na kraju polugodišta, a potom i na kraju školske godine. Istraživanje uključuje 2 peta razreda, a u našoj školi odabrani su kao eksperimentalni razred 5.a, a kao kontrolni razred 5.b. Ovaj projekt proveo se pod nazivom Škola osjećaja, a voditelj projekta je pedagoginja škole Finka Ivanović, uz pedagoginju pripravnicu Mateu Ivić i logopedinju Ljubicu Leko.

Na početku školske godine roditelji su na roditeljskom sastanku upoznati s projektom. Roditelji su dali pismenu suglasnost kako bi njihova djeca sudjelovala u projektu.

Nakon pristanka roditelja počele su se provoditi radionice. Na radionicama tijekom prvog polugodišta obradilo se 6 riječi: samopoštovanje, izoliranost, empatija, stres, anksioznost i entuzijazam. Svaka riječ odrađivala se u 2 susreta. Obrada riječi odvijala se u 6 koraka. U prvom koraku djeci bi se postavilo pitanje povezano s riječi koju se obrađuje, a onda bi se povezala riječ s pitanjem. Drugi korak otkrio bi definiciju riječi i skicu kojom bi se pojasnila definicija. Nakon skice uslijedio bi treći korak u kojem su učenici trebali nacrtati svoju situaciju povezanu s riječi koju se obrađuje. Četvrti korak učenici su trebali napisati za domaći rad, a trebali su u zadatak uključiti i roditelje. Trebali su pitati roditelje kada su se oni osjećali na određen način i malo o tome raspraviti s njima. Na idućem susretu odradio bi se idući, peti korak, a to je rasprava o obiteljskim iskustvima i povezivanje naučene riječi/osjećaja sa stvarnim svijetom. I napokon, u šestome koraku učenici su trebali napisati kratak sastav o naučenom. Kad su odradili zadnju riječ odlučili su da će napisati esej u kojem će objediniti svih 6 obrađenih riječi.

Tijekom cijelog polugodišta učenici, kao i pedagoginje i razrednica, uživali su u svakoj radionici i naučili mnogo o sebi i drugima. Učenici su istaknuli da su im radionice bile veoma poučne i da su napokon negdje mogli pričati o tome kako se osjećaju i to podijeliti s razredom i s roditeljima. Također napominju da su se zahvaljujući projektu mogli bolje međusobno upoznati i da ih je ovo iskustvo zbližilo kao razred. S druge strane, pedagoginjama i razrednici ovaj projekt pomogao je da bolje upoznaju učenike i ponovno ih podsjetio koliko je uistinu lijepo raditi s djecom.

 O svemu što su radili u projektu pod nazivom Škola osjećaja učenici su napravili pano i izložili ga u školskom atriju. Osim slika, također donosimo i njihove dojmove.

Matea Ivić, pedagoginja pripravnica

Finka Ivanović, pedagoginja

Iskreno, na početku nisam znala što ćemo raditi na radonicama, ali kasnije mi se jako svidjelo. Bilo mi je jako drago što smo pričali o osjećajima i mislim da je uz radionicu bilo puno lakše i zabavnije. Najbolje je što nije bilo krivih odgovora i svi su mogli reći svoje mišljenje.

Anamarija Laurić

Škola osjećaja mi se jako svidjela. Ja ne volim učiti, ali učiti s mojim razredom je bilo super. Voljela bih i ovo polugodište sudjelovati u Školi osjećaja.

Lucija Bajsić

Meni se Škola osjećaja svidjela jer je svatko mogao iznijeti svoje osjećaje i saznali smo više jedni o drugima.

Gea Puljas
 

Kada sam čula za Školu osjećaja, naravno da sam prvo pomislila da ćemo pričati o nekakvim osjećajima. Veselila sam se tomu. Školu osjećaja vodile su pedagoginja Finka i pedagoginja Matea, a nekad bi nam se pridružile i razrednica Ana i njena pripravnica Marija.

Prvi osjećaj koji smo obrađivali je SAMOPOŠTOVANJE. Samopoštovanje je kada se ljudi osjećaju dobro u vezi sebe. Tada sam otkrila da ja i nemam baš veliko samopoštovanje, ali i koliko samopoštovanja imaju moji prijatelji.

Drugi osjećaj bio je IZOLIRANOST. Biti izoliran znači biti ili osjećati se odvojenim od nekoga ili nečega. Zatim smo obrađivali EMPATIJU. Empatija je kada razumijete nekoga i imate duboke osjećaje za tu osobu. Četvrti osjećaj je bio STRES. Stres znači osjećati mentalni ili emocionalni pritisak. Peti osjećaj je ANKSIOZNOST. Anksioznost je kada se netko brine ili bude zabrinut oko nečega. Zatim smo spominjali ENTUZIJAZAM koji je ujedno bio i posljednji osjećaj koji smo obrađivali. Entuzijazam je kada imate veliki interes za nešto. Za svaki osjećaj smo zapisivali definicije u svoju bilježnicu i pričali bismo jesmo li se mi ikada tako osjećali.

Sve u svemu, bilo je ovo jako lijepo iskustvo. Školu osjećaja smo, nažalost, imali samo jedno polugodište.

Petra Ćurak

Neki ljudi imaju osjećaje koje ne znaju opisati, a među takvima sam bila i ja. Nekada se osjećam tužno i izostavljeno, a nekada sretno i iznenađeno, ali često ne znam kako da to opišem drugima. Ponekad sam ponosna na sebe, a nekad sam pod pritiskom i loše se osjećam. Često imam duboke osjećaje za nekoga u neugodnoj situaciji, a ponekad se brinem za prijatelje kada im se dogodi nešto ozbiljno, ali se sramim to reći drugima.

Jednoga dana nam je razrednica rekla da će naš razred sudjelovati u Školi osjećaja. Nitko nije znao što to znači. Kada je počelo, naučila sam imenovati razne osjećaje koji mi trebaju i vrijede u životu. Škola osjećaja me naučila da se ne sramim onoga što osjećam i da rado dijelim svoje osjećaje s drugima.

Zadovoljna sam Školom osjećaja i sa svime što sam naučila. Hvala pedagoginjama, razrednici i pripravnici što su nam ovu školsku godinu učinile boljom.

Jelena Bartulić

U Školi osjećaja sam naučila mnogo. Na primjer, kada bih nešto osjetila, nisam to mogla imenovati, a sada mogu. Naučila sam prepoznati osjećaje u svakodnevnome životu.

Uz pomoć radionica i naših voditeljica koje su nam pokazale i objasnile sve, sada znam što je samopoštovanje, izoliranost, empatija, stres, anksioznost i entuzijazam. Shvatila sam da se i nama neki od tih osjećaja često događaju i da će nam se vjerojatno još puno puta dogoditi.

Ja osjećam samopoštovanje kada dobijem odličnu ocjenu ili kada nešto dobro napravim. Nekad sam pod stresom i pitam se koju ću ocjenu dobiti. Osjećam empatiju prema gladnoj djeci u Africi i prema teško bolesnim ljudima. Osjećala sam anksioznost prema svojim ukućanima kada su bili bolesni. Mama i tata također nisu znali neke osjećaje koje smo učili. Drago mi je da sam barem jedanput u životu ja njih nešto naučila, a ne oni mene.

Na Školi osjećaja mi je bilo super. Otvorila sam se i slobodno razgovarala. Naučila sam nešto o drugima, ali i nešto o sebi.

Nikolina Pirija